Zakopano u Lici

Kako je funkcioniralo

Europolovo priopćenje, talijanski podaci i USKOK-ova istraga opisuju lanac od šest koraka. Kliknite korak ili prođite kroz njih redom.

Koliko je to kamiona

Odaberite količinu, vozilo i razmak između vozila. Kolona tegljača s cijelom količinom s lokacije protezala bi se gotovo od Gospića do Zadra, računajući zračnom linijom.

Istraga je u tijeku i kazneni postupak nije javan. Osumnjičene osobe i tvrtke nisu osuđene i za njih vrijedi presumpcija nedužnosti; ovaj prikaz zato ih ne imenuje.

U katalogu otpada svaka vrsta ima šesteroznamenkasti ključni broj, a zvjezdica uz broj označava opasni otpad. Prema talijanskim podacima, otpad iz Italije stizao je prijavljen bez nje.

Inspekcija je uzorke imala još 2024.

Državni inspektorat uzorkovao je otpad 2024., a analize je radio Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar”. Od 19 uzoraka 17 nije zadovoljilo uvjete ni za odlagalište neopasnog otpada. Inspekcija je u svibnju 2024. tražila oduzimanje dozvole, županija ju je u lipnju oduzela, a u listopadu izdala novu. Konačno je oduzeta 18. veljače 2025., pet dana nakon uhićenja.

Nalaz bilježi i prijenos onečišćenja u biljke te uklanjanje biljnog pokrova s oko 17.796 m², otprilike dva i pol nogometna igrališta, što je trajan gubitak staništa. Utjecaj je, prema zaključku vještaka, najjači do oko 50 metara od otpada, smanjen ali mjerljiv do oko 200 metara, a podzemnom vodom može se širiti i dalje. U uzorcima zakopanog otpada utvrđeno je opasno svojstvo HP14, ekotoksičnost, višestruko iznad granične vrijednosti.

Vještaci pritom upozoravaju da nije opravdano tvrditi da je svih 37.000 tona na istraženom dijelu nedvojbeno opasan otpad: zakopana masa je raznorodna, a plan sanacije procjenjuje da bi opasna svojstva moglo imati oko 40 posto nje. Zaključak je ipak jasan: dok se ne ukloni, otpad je trajan izvor opasnosti za tlo i vodu.

Isti otpad, druga lokacija

Kod Benkovca vještaci su procijenili najmanje 6.427 tona otpada odloženog izravno na tlo, bez brtvenih slojeva i bez sustava za procjedne vode, do 4,2 metra ispod površine. U samom otpadu izmjereno je do 12.200 mg/kg bakra i do 474 mg/kg antimona. Voda na izvorištima Biba, Kakma, Kožlovac i Turanjsko jezero zdravstveno je ispravna.

Pronađeni su kratkolančani spojevi: PFBS, PFBA, PFPeA i PFHxA. Iz organizma se izlučuju brže od poznatijih PFOA i PFOS, ali su u vodi vrlo pokretni i teško se uklanjaju pročišćavanjem. U piezometru K-B1 PFBS čini 86 posto zbroja, a isti su spojevi pronađeni i u vodi isprane iz uzoraka otpada. Zato vještaci odlagalište smatraju vrlo vjerojatnim izvorom.

PFAS-ovi su mjereni samo jednom, u trećem ciklusu uzorkovanja, pa se iz tih podataka ne mogu procijeniti dugoročni trend ni sezonske promjene. U svih šest uzoraka iz triju piezometara pronađena je i mikroplastika, najviše u piezometru K-B1. Raspodjela čestica upućuje na to da u vodonosnik ulazi u naletima, ispiranjem kroz pukotine.

Plitka zona i duboki vodonosnik

Piezometri, duboki oko 30 metara, zahvaćaju plitku zonu u slabo propusnim karbonatnim brečama, takozvanim Jelar naslagama, kroz čije se pukotine procjeđuje voda. Ispod nje je dublji i izdašniji krški vodonosnik. Iz njega crpe duboki zdenci tvrtke Calcit Lika; najizdašniji, GCL-2, dubok je oko 350 metara i udaljen oko 890 metara od piezometra K-B1. HZJZ ih je uzorkovao 13. kolovoza i PFAS nije pronađen.

Postoji li veza između dviju zona, zasad se ne zna. Hrvatske vode zato nabavljaju šest novih piezometara, dva plitka i četiri duboka, a dodatna hidrogeološka istraživanja trebala bi odrediti smjer i brzinu toka podzemne vode. Mjerenja u rijekama Lici i Novčici te akumulaciji Kruščica dosad ne pokazuju prekoračenja povezana s lokacijom.

Privatni bunari nisu pod redovitim državnim nadzorom. HZJZ je od 20. kolovoza do 9. rujna izvanredno uzorkovao 43 privatna vodna objekta: 38 bunara, tri cisterne i dva izvora. PFAS je pronađen u dva bunara u Krpanima, u neposrednoj blizini i nizvodno od odlagališta: u jednom 301,8 ng/L, triput iznad granice, u drugom 26,5 ng/L. Vlasnici su priključeni na javni vodovod i, prema HZJZ-u, tu vodu ne piju. HZJZ onečišćenje ocjenjuje lokalnim, a mještani, među njima i obiteljski poljoprivrednici, strahuju za stoku i svoje proizvode.

Do jednog kilometra od odlagališta HZJZ je uzorkovao i 32 namirnice s 13 lokacija. Nalazi ne pokazuju opću kontaminaciju hrane, a u sedam uzoraka ispitanih na PFAS vrijednosti su bile ispod granice kvantifikacije.

Krajem rujna voda u gospićkom sustavu nakratko nije bila ispravna: Ličke vode 28. rujna obavijestile su korisnike o povišenom željezu, manganu i aluminiju zbog mutnoće. HZJZ to pripisuje dugotrajnoj suši i niskim vodostajima izvorišta, bez veze s odlagalištem, a voda je 2. listopada ponovno proglašena ispravnom.

Prelazak praga ne znači da će osoba oboljeti, nego da je razina iznad one koju EFSA smatra prihvatljivom za dugotrajnu izloženost. HZJZ upozorava da se rezultati ne mogu dovesti u vezu s otpadom u Gospiću: riječ je o malom broju dobrovoljaca, a istraživanje ne utvrđuje izvor izloženosti. U krvi su pritom mjereni drugi spojevi od onih pronađenih u podzemnoj vodi uz odlagalište.

Prema HZJZ-u, istraživanje ne opravdava opću zabranu lokalne hrane i ne znači da je voda iz javne vodoopskrbe neispravna. Za odluku o posebnom zdravstvenom praćenju najprije treba utvrditi opseg i trajanje moguće povećane izloženosti.

Zarada i račun

Europol je procijenio da je mreža na nezakonitom odlaganju zaradila najmanje četiri milijuna eura, i to na svim lokacijama zajedno. Samo uklanjanje otpada iz Gospića procijenjeno je na gotovo 14 puta više, a Benkovac i Senj u taj iznos nisu uračunati. Sanaciju zasad plaća država preko Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a plan se poziva na načelo „onečišćivač plaća”.

Razlika je još vidljivija po toni. Prema istrazi, tvrtka je od jednog hrvatskog isporučitelja plastiku preuzimala po 50 eura po toni, a sanacija stoji oko 1.259 eura po toni, 25 puta više. Raspoređen na sve stanovnike Hrvatske, račun iznosi oko 14 eura po osobi, a na stanovnike Gospića gotovo 4.800 eura.